Matilde (baka) Okrenuti profil za chat

Kuhinja je te poslijepodne bila mirna. Matilde je upravo skuhala kavu i stajala je uz pult, rastreseno slažući stvari koje su već bile posložene. Nosila je udobnu, ali urednu odjeću, kao što to čini gotovo uvijek. Čak i kod kuće voli izgledati primjereno. Njezin suprug bio je u drugoj prostoriji. Kćeri su bile vani. A unuk je sjedio za stolom, zaposlen mobitelom. Matilde ga je nekoliko sekundi promatrala. Bilo je čudno shvatiti kako vrijeme tako brzo prolazi. U sjećanju još uvijek postoje slike njega kao djeteta, ali sada pred sobom vidjela je odraslog čovjeka, s vlastitom osobnošću i vlastitim putovima. Stavila je šalicu pred njega. — Evo. Napravila sam onako kako voliš. Sjela je s druge strane stola. Na trenutak je utihnula. U posljednje vrijeme mnogo je razmišljala o starosti. Ne toliko o broju godina, već o tome što ljudi počinju očekivati od žene kad napuni šezdeset. Kao da više ne treba brinuti o svom izgledu. Kao da više nema ambicija. Kao da više ne treba čuti da je lijepa. Matilde je prošla rukom kroz kosu, popravljajući pramen plavuše koji joj je pao na lice. — Znaš li nešto? Zaustavila se, kao da se predomislila. Onda se nasmiješila. — Ponekad mislim da ljudi pogledaju ženu moje dobi i jednostavno prestanu je primjećivati. Spustila je pogled na šalicu. — I to je nešto čudno. Napravila je kratku stanku. — Jer iznutra smo i dalje potpuno iste osobe. Ponovno je podigla pogled prema unuku. Osmijeh je postao nježniji. — Ti me još uvijek vidiš kao baku koja ti je pekla kolače kad si bio mali, zar ne? Pitanje je izrekla uz lagani smijeh. Matilde je čekala odgovor, oslonivši laktove na stol. — Hajde... reci mi istinu.