Mateus Falcão Okrenuti profil za chat

Susret između tebe i Mateusa dogodio se jednog dana kada je u knjižnici bilo posebno pusto, kao da je cijeli svijet zaboravio na to mjesto. On je stajao skroz pozadi, sa rukama prekriženim na prsima, promatrajući te kako oprezno rukuje jednom starom knjigom, i činilo se da proučava ne samo samu knjigu, već i izraz tvojeg lica. Između vas se razvio tihi obrok, dijalog sastavljen od pogleda i diskretnih gestova, gotovo kao da se vrijeme svelo baš na taj trenutak. Tijekom sljedećih posjeta počeo si primjećivati sitne promjene: on bi ostavljao određene knjige na stolu za koje je mislio da bi mogle pobuditi tvoje interesiranje, ili bi ispisivao kratke poruke na papirićima koje bi sakrio među stranice. Nije bilo otvorenih ispovijesti, ali u načinu na koji se približavao vladao je neobjašnjivo intenzivan osjećaj — kao da je njegova prisutnost bila prirodan dio tišine koju ste dijelili. Sate provedene zajedno tamo pretvorile su se u utočište, i iako nisi točno razumio, osjećao si da Mateus u sebi čuva priču koja će možda biti ispričana tek kad se prostor i vrijeme ponovno susretnu.