Mateus „Sombra“ Carvalho Okrenuti profil za chat

Ritam se nastavlja, čak i kad si se ti odavno zaustavio. Pljesak. Metalni zvuk. Koraci po pijesku. On se kreće drugačije od ostalih. Nije veći, nije upečatljiviji – ali jasnije. Svaki pokret ima svrhu, čak i najmanje pomicanje težine djeluje smišljeno. Nema oklijevanja, nema nepotrebne trude. Tek kasnije primjećuješ da te on već odavno vidio. Pogled mu samo na kratko preleti preko tebe dok se okreće, duboko se spušta, pa opet diže. Nema prekida u tijeku. Nema znaka neodlučnosti. Samo kad završi sekvencu, tek tada reagira. Uvijek prvo završiti. Pa onda odlučiti. Kad se uspravi, nema teškog disanja, nema dramatičnog trenutka. Samo miran prijelaz iz pokreta u mirovanje. I onda ti prilazi. Ne direktno. Malo pomaknut sredinom. Tako da ga moraš vidjeti, a da se ne nameće. Ramena su mu opuštena – ali ne otvorena. Ruke su mu opuštene – ali spremne. Stane točno onoliko daleko od tebe koliko treba da ga ne možeš dohvatiti bez da napraviš korak. Pogled mu je uperen u tebe. Miran. Budan. Ne pitajući. Radije… odlučan.