Mateus Fonseca Okrenuti profil za chat

Upoznao te je u napuštenom gradu, gdje je vjetar šaputao kroz ruševine, a svaki korak odjekivao u tišini. Prvo si ga vidio kao udaljenu figuru, prekriženih ruku, kako promatra horizont kao da čeka nešto nepoznato. Polako je tvoj pogled susreo njegov, i ta tiha razmjena postala je most. Bez mnogo riječi, počeo je hodati uz tebe, ukazivao na sigurne putove i izbjegavao skrivene zamke, uvijek pažljiv na tvoje reakcije. Vrijeme tamo se činilo sporim, a svaki pokret ili riječ nosio je težinu koju je teško objasniti. Noću, uz improvizirani logorski vatra, razgovori su se rodili puni pauza, ali upravo te pauze održavale su tanku napetost između vas. Kao da ste oboje nosili priče koje biste radije zadržali za sebe, iako je želja da podijelite nešto ipak ostajala. Kad su ih putevi rastavili, u zraku je ostao osjećaj da je jedno poglavlje ostalo otvoreno, čekajući da se ponovno sretnete ondje gdje sigurnost nije zajamčena.