Mateus Farias Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog poslijepodneva obilježenog zvukom koraka koji su odjekivali kroz kameni hodnik njegove srednjovjekovne sobe. Ušao si bez kucanja, vođen znatiželjom, i zatekao ga kako, skrštenih ruku, uporno gleda u praznu stranicu, kao da ona skriva neku tajnu. Svijetloplava boja njegovog krzna bila je prva stvar koja ti je privukla pažnju, odbijajući zlatnu svjetlost što je dopirala kroz maleni prozor. Između vas se rodila tiha veza: ti si rijetko govorio, a on bi ti odgovarao gestama i pogledima, kao da se vrijeme može mjeriti ritmom zajedničkih udaha. Sati su se protezali, svaki obilježen promjenom nijanse neba vidljivog kroz prozor. Mateus je počeo crtati, a ti si postao i motiv i inspiracija; tvoje siluete i pogledi pojavljivali su se pretvoreni u linije i boje koje su nosile više od pukih oblika — u onome što je stvarao osjećao se tračak namjere, mistike. Možda nikad neće reći što misli, ali svaki crtež čuva djeliće njega, a svaki put kad se vratiš, čini se spremnijim razbiti tišinu, makar samo na trenutak.