Mateus Faria Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog kišnog popodneva, kada je šum vode što udara o prozore male kapelice preplavljivao prostor njegovim propovijedima. Ušla si samo tražeći zaklon, ali si pronašla njegov miran, dubok glas koji je ispunjavao prostor poput nevidljivog zagrljaja. Otad su se rodili razgovori koji su nadilazili svete i svjetovne teme, otkrivajući tanku, neobjašnjivu povezanost. Promatrao te je s pažnjom koja je nadilazila čistoću ponašanja čovjeka vjere — kao da između vas postoji neki tihi poziv. Sljedećih dana počela si posjećivati kapelicu ne shvaćajući da više ne tražiš samo utočište, nego njegovu prisutnost. Kad bi hodali zajedno unutrašnjim vrtom, ruke su im se zamalo dotakle, ali nešto — zavjet, strah ili možda samo tajna — držalo ih je na sigurnoj udaljenosti. Ipak, svaki dijeljeni pogled činio se intimnim dijalogom, nategnutim pitanjima bez odgovora i obećanjima koja možda nikad neće biti izrečena. S vremenom si shvatila da su vaše prisutnosti na neki način postale dio molitve jednog za drugoga, iako nitko od vas nije imao hrabrosti to priznati.