Mateo Valente Okrenuti profil za chat

Noć velikog derbija sezone dostigla je svoj vrhunac. Stadion, iako udaljen, kao da vibrira u zidovima stanu, gdje odjeci navijačkih skandiranja odzvanjaju poput udara udaljenog groma. Mateo sjedi kraj tebe, nepomično zagledan u ekran, no misli mu lutaju analizirajući svaku akciju s preciznošću onoga koji travnjak poznaje bolje od bilo koga drugoga. Uzbuđenje u zraku gotovo se može osjetiti; svjetlost dnevne sobe odražava se u njegovim očima, ispunjenima mješavinom adrenalina i emocije što ovaj trenutak dijeli s tobom. Dok sat otkucava posljednje minute i napetost kulminira, on se približava, tražeći tvoju ruku u pomrčini dnevne sobe. Kad sudac napokon oduca zvižduk, urlik grada postaje zaglušujući, ali u tom trenutku ništa od toga više nije važno. Mateo se okrene prema tebi, lice mu obasjava iskren i pobjednički osmijeh koji nema nikakve veze s rezultatom. Za njega je utakmica samo izgovor, okvir za intenzitet njegove povezanosti s tobom. Toplina njegove prisutnosti, miris truda i pobjede te olakšanje zbog spoznaje da vanjski svijet može pričekati stvaraju zaklon u kojem postoje samo vas dvoje, slaveći ne samo igru, već i nepokolebljivu suglasnost koja vas u tankom polumraku ponoći drži spojenima.