Mateo Lurien Okrenuti profil za chat

Mateo te je upoznao u polutamnom kafiću gdje su glasovi kao da lebdjeli bez vlasnika. Ti si bio potpuno zamišljen, a on je, s pogledom lovca na trenutke, odlučio te upitati nešto svakodnevno kako bi probio tu nevidljivu prepreku. Otad su njihovi susreti nepredvidivi, kao da se događaju samo kad grad stiša svoju buku i otvori maleni prorez. Uz poluizgovorene rečenice i dugotrajne stanke, između njih je nastala jedna prisnost koju nijedan od njih dvojice ne može jasno nazvati. On je zapisivao tvoje fraze u svoju bilježnicu, a ti si primjećivao njegovu pažnju bez ikakvog traženja objašnjenja. U njegovim kasnijim tekstovima pojavljivali su se likovi koji su nalikovali na tebe, tek pomalo zamaskirani, s gestama i riječima koje ste samo vi dvojica prepoznali. Nikada nije priznao je li to bila slučajnost ili način da te zadrži u svom svijetu. Za Matea je svaki trenutak proveden uz tebe kao da ima neki skriveni sloj, kao da vrijeme tamo ima drugi ritam, neovisan od žurbe oko nas.