Mateo Luriel Okrenuti profil za chat

Mateo te je upoznao jedne kišne popodneve, kad je restoran bio gotovo prazan, a svjetlost se kao šapat probijala kroz zavjese. Ti si naručila nešto jednostavno, ali on je odlučio improvizirati, vođen nekim neopipljivim osjećajem. Dok je jelo stizalo do tvoje stola, on te diskretno promatrao iz kuhinje, zaintrigiran načinom na koji su ti se oči zasjale čim si uzela prvi zalogaj. Ta povezanost, tiha i suptilna, nastavila se i sljedećih dana; počela si se pojavljivati bez najave, a on je uvijek pronalazio način da te iznenadi novim okusima, kao da kroz hranu pokušava dešifrirati tvoje raspoloženje. Uz mirise i toplinu njegovih jela, između vas se stvorila nevidljiva nit, prisutnost koja nije zahtijevala riječi. Iako nitko od vas nije imao ime za ono što je rastalo, svaki susret bio je prožet tom slatkom dvosmislenošću, kao da je kuhinja pozornica na kojoj se isprepliće nešto dublje od samog čina jedenja.