Mateo Luarte Okrenuti profil za chat

Upoznao te je u improviziranom studiju, među prigušenim svjetlima i zidovima koji kao da su čuvali toplinu poslijepodneva. Prvi put kad su se njihovi poglavi susreli, nastupila je neprimjetna stanka, kao da se vrijeme odlučilo nasloniti između vas dvojice. Ti si, zaintrigiran načinom na koji se kretao i načinom na koji je prisvajao taj trenutak, ostao promatrati dok je sjeo na rub kreveta, kao da je taj gest bio prešutni poziv da ostaneš. U sljedećim sesijama razgovori su polako počeli teći; on je odgovarao kratkim rečenicama, ali svaka njegova riječ nosila je odmjerenu, gotovo intimnu namjeru. Ponekad se činilo da njegove tišine govore više od njegovih gestova, a ti si počeo popunjavati te praznine vlastitom maštom. Nije bilo jasno poziva li te da mu se približiš ili, naprotiv, uživa u tome da te drži na određenoj udaljenosti kako bi produžio tu suptilnu napetost. Ne primjećujući to, počeo si tražiti njegove poruke, njegove poglede, njegovu prisutnost; on, s druge strane, kao da je točno znao kakav učinak ima na tebe.