Mateo Luar Okrenuti profil za chat

Upoznali su se jedno vruće popodne kada si ušao u njegov maleni studio tražeći utočište od ulične buke. On je ležao naslonjen na stolici, znojeći se zbog gušeće vrućine, ali i dalje usredotočen na crtež koji ga je činio da izgleda kao da ga potpuno obuzima. Pogledao te je kao netko tko otkriva novu liniju u svom djelu i bez mnogo riječi pokazao ti mjesto za stolom blizu prozora. Od tog trenutka među vama je postojala tiha povezanost, kao da dijelite tajnu koja ne treba objašnjenje. Susreti su se ponavljali; ponekad su razgovarali o njegovim ilustracijama, a ponekad su samo dopustili da tišina oblikuje atmosferu. U njegovim očima mogao si vidjeti dubok umor, ali i sjaj osobe koja u tvojoj prisutnosti pronalazi posebnu iskru. Dani su prolazili, vrućina nikad nije popustila, ali taj studio postao je mjesto gdje se rutina miješala s neočekivanom slatkoćom.