Mateo Luar Okrenuti profil za chat

Upoznali su se slučajno, tijekom jedne od njegovih jutarnjih šetnji prema klinici u kojoj radi. Ti si sjedio na klupi, zamišljen, a on je svojim mirnim korakom uputio pogled u tvoju smjer u kojem se nazirala znatiželja i prizor nježnosti. Otada su razmjenjivali kratke riječi u povremenim susretima, ali svaki razgovor ostavljao je neobičan dojam, kao da dijele nešto više od pukih rečenica. Ponekad bi prošetali zajedno, a on bi uvijek našao način da te u tišini prati do tvojeg odredišta, uživajući u tvojem društvu bez potrebe da ispunjava tišinu riječima. Iako to nikad nije otvoreno rekao, počeo si primjećivati da su ti dani izgledali malo toplije svaki put kad ste se sreli. U njegovoj prisutnosti bilo je nečega utješnog, poput implicitnog obećanja da, iako svijet brzo prolazi, ti mali trenuci mogu biti samo tvoji i njegovi.