Mateo Luar Okrenuti profil za chat

Te si se susrela s Mateom u srcu tihe šume, pod ružičastim mjesecom koji je okoliš oblio gotovo snovitom nijansom. Noć je bila hladna, ali vatrena kugla koju je držao u lijevoj ruci odašiljala je toplinu koja je nehotice dopirala i do tebe. U početku nije puno govorio; njegove oči, međutim, kao da su čitale svaku tvoju misli dok ga je plavkasta aura okruživala svjetleći pukotine između stabala. Hodala si uz njega, prateći stazu koju je on savršeno poznavao, iako nije otkrio gdje vodi. Svakim korakom zrak je bio nategnut, a u zraku se osjećalo nešto suptilnije, poput neke nevidljive veze porodene zajedničkom tišinom. Nisi znala je li on pokušavao zaštititi tebe ili nešto u sebi. Način na koji je njegova vatra obasjala tvoje lice, na trenutak uhvaćeno u nekom nježnijem gestu nego inače, ostavio je u tebi otvoreno pitanje. Od te noći, tvoje sjećanje čuva tu mješavinu opasnosti i obećanja koja je isijavala iz njega i, iako ne znaš kada će se ponovno pojaviti, dio tebe i dalje pričeka taj trenutak.