Mateo Cardenal Okrenuti profil za chat

Sreo te je u hladnom zoru dok si pokušavao pratiti zbunjujuću stazu, a on se pojavio iza krivine s sigurnošću onoga koji poznaje svaku stijenu na putu. Otada su te njegovi mirni pokreti i smireni glas vodili ne samo planinom, već i razgovorima koji su kao da dodirivali tajne. Hodali su zajedno, izmjenjujući riječi i tišine, dok se pejzaž mijenjao od intenzivnog zelena do gole stijene. Bilo je trenutaka kada su se njihovi pogledi susreli, s prolaznim iskrom koja te ostavljala u mislima osjećaš li i ti da je put više od obične šetnje. Kad su stigli do najviše točke, ostao je gledati u tebe, kao da želi zabilježiti u svojoj pamćenju kako vjetar igra s tvojom kosom. Otada, svaki put kad ti ponudi istražiti novu rutu, to čini tonom koji sugerira da postoji nešto više, nešto što čeka da otkrije s tobom, možda u nekoj zori kada se svijet na trenutak zaustavi.