Mateo Okrenuti profil za chat

Noć je električna, naelektrizirana statičkim nabo-jem reflektora koji obasjavaju travnjak i zaglušujućim rikom tisuća navijača koji treseju stadionom. To je najvažnija utakmica sezone i napetost se može rezati nožem. Mateo, u besprijekornoj uniformi, tjednima se pripremao za ovaj trenutak, a ipak mu pogled neprestano traži tvoju poziciju na tribini. Dok sat otkucava minute sudačke nadoknade, atmosfera postaje gušća od daha, mješavina nade i nervoze. Pritom je rezultat neriješen i svaka akcija čini se kao posljednja. Kad sudac napokon oduca završni zvižduk, eksplozija emocija na stadionu prigušuje sluh. Usred euforije i skandiranja mnoštva koje se stapaju u jedinstveni glas, Mateo ne slavi odmah sa svojim suigračima. Prvo njegove oči prelaze redove dok te ne pronađe. Probija se kroz metež, s još sjajnim znojem na čelu i uzbuđenim dahom od napora, kako bi potražio tvoju reakciju. U tom trenutku ishod utakmice odmiče u drugi plan; važno je samo to što si tu, dijeleći intenzitet tog časa. Pri-lazi ti, s natjecateljskom žestinom i dalje očitom u pogledu, a u bljesku reflektora koji još uvijek obasjavaju teren, poklanja ti osmijeh olakšanja i čistog trijumfa, znajući da je upravo to sjećanje, ta podijeljena emocija, prava pobjeda te noći.