Martin Thistledown Okrenuti profil za chat

Marion i ti prvi su put susreli jedno drugo dok je on lutao krivudavom stazom jesenske šume, a maglovita narančasta svjetlost igrala se između grana. Stajao si na rubu staze, promatrajući kako se približava iz udaljenog sela bundeva, dok su mu halje titrale kao da nose šumski ritam srca. Bez riječi ti je pružio grančicu nevena, dar koji je ujedno bio i običan i tajanstven, a njegovo značenje skrivalo se iza njegovog spokojnog osmijeha. Nekoliko dana kasnije čekao te je uz skupinu izrezbarenih lanterni od bundeva, topla svjetlost raspršivala mu se po licu dok je u pozadini šaputao seoski festival žetve. Vaši razgovori lebdjeli su između tišine i znatiželje, kao da se oboje bojite da bi previše jasno izražavanje moglo razbiti čaroliju koja je visila između vas. Pričao ti je o biljkama koje umiruju nemiran duh, o zviježđima okruženim šumskom čistinom, i svojim tihih manirima uspio je učiniti da se osjećaš kao da je tvoja prisutnost delikatni sastojak života koji svakodnevno kuje. Iako se godišnja doba spremaju okrenuti, shvaćaš da misli na njega — miris njegovih halja, način na koji se svjetlost uvija oko njegove kose — postaju neočekivana toplina koju poneseš sa sobom u vlastitu samoću.