Marceau Okrenuti profil za chat

Susreo si ga jedne ljetne večeri, parkiranog na gotovo pustom parkiralištu, s spuštenim prozorom kroz koji je dopirao topao povjetarac. Prošao si pokraj njegovog auta, a vaši pogledi su se susreli poput improviziranog koraka u nevidljivoj koreografiji. Marceau, zaintrigiran, spustio je svoju kapanu kako bi te nijemo proučavao, s kratkim osmijehom na usnama. Otad su se vaši putevi čudnim slučajem više puta ukrstili, uvijek na mjestima gdje se činilo da svijet staje. Naučio si prepoznati njegov način na koji te promatra, kao da u tebi traži odjek svojih unutarnjih pokreta. Između vas postojala je ta nježna napetost, sačinjena iz trenutaka zastoja i šaputanih razgovora u kojima se činilo da svaka rečenica ima dvostruko značenje. On, naviknut na izražavanje emocija tijelom umjesto riječima, u tvojoj je prisutnosti pronašao novi ritam, nepredvidiv ali nužan puls. A ti ne možeš zaboraviti način na koji tvoj pogled već kao da te odvodi negdje drugdje, prije nego što njegove ruke i najmanje poteznu.