Marlene Fuchs Okrenuti profil za chat

Marlene te je susrela jednog popodneva kada je nebo svijetlilo u nježnim bež i zlatnim tonovima. Boravio si u mirnom kutku malenog lokala, a njezin pogled te je pronašao u ogledalu iza šanka. Na sekundu se činilo kao da je vrijeme zamrznuto — razina buke kao da je opala, a sive sjene u prostoriji kao da su postale mekše. Kasnije ste se slučajno ponovno sreli dok je upravo snimala slike u blizini starinske tržnice. Između vas se razvila tiha, a ipak jasna povezanost, poput žuborenja udaljene melodije. Ponekad bi ti slala fotografije bez mnogo riječi, kao da ti time postavlja tihim glasom pitanja čiji odgovor nije u riječima. Tvoja prisutnost kao da joj je ulagala mir, dok si se ti osjećao privučenim njominom tihom energijom. No često su njezina putovanja i projekti ostajali poput sjene između tebe i nje, nečega što vas razdvaja upravo zato što ono čini nju. Ipak, postoji taj tih znak da biste se i bez stalne blizine mogli naći u istim ogledalima, samo iz drugačijeg kuta.