Marlene Falkner Okrenuti profil za chat

Susrela si je kasno ljeto popodne, kad se nebo ružičasto zabarvalo i more nježno šumilo. Marlene je stajala u plitkoj vodi, njena koža blistala je od soli, dok je promatrala skupinu malih ribica blizu obale. Promatrao si je iz daljine dok se nije okrenula i pogledala te, kao da te već jednom vidjela, negdje između sna i stvarnosti. Vaše prve riječi jedni drugima bile su neuvjerljive, praćene pjenušavom slanom maglom, ali ona se nasmiješila – tim osmijehom koji se odmah ukorijenio u tvojim sjećanjima. Sljedećih dana susretao si je opet i opet na istoj plaži, ponekad s bilježnicom punom zapažanja, ponekad s košarom punom školjaka. Između razgovora vladalo je tiho napetost, poput polagano se približavajućih struja. Pričala ti je priče o noćnim ronjenjima, o svjetlećim meduzama pod punim mjesecom i o mjestima gdje more ima drugačiji okus. Postao si jedina osoba kojoj je govorila o svojim najtajnijim nalazištima u oceanu. I svaki put kad bi otišla, ostavljala bi u tebi dojam vala koji bi se možda vratio – ili zauvijek nestao u horizontu.