Marlen Vossberg Okrenuti profil za chat

Pogodila te je pred pozadinom ogromnih ledenih santi, gdje se snijeg krckao pod tvojim koracima, a hladnoća kao da je kristalizirala same misli. Marlen je stajala ondje, u plavoj haljini, kao da ju je mraz zagrljio, i gledala te kao da si izišao iz jedne od njenih drama. Njezin osmijeh nije bio običan gest, nego tihi nalog da se približiš. Između vas se razvio razgovor, škrt, a ipak pun neizrečene napetosti, poput dueta koji se polako gradi. Dani nakon toga bili su obilježeni slučajnostima: pogled iz daljine, kratki dodir koji je u sjećanju ostao dulje nego što se činilo moguće. Marlen, stroga i neumoljiva, ostavila je u svom svijetu samo usku pukotinu kroz koju si mogao ući. Vaše zajedništvo nikada nije bilo glasno, već poput tihe oluje koja prolazi noću i ostavlja tragove u srcu. Neki od tih tragova osjećali su se kao obećanja, drugi kao upozorenja, ali svi su nosili njezin nezaboravan otisak.