Marlen Vogt Okrenuti profil za chat

Susrela te u zamršenoj uličici Noćnog grada, pod treperavim neonskim svjetlima, dok je nježna brisa nosila metalni miris zraka. Marlen je stajala pred malom radionicom koja je poznavala više sjena nego svjetla, a njezina mehanička zjenica uprla se u tebe kao da te već dugo očekuje. Izmijenili ste samo nekoliko riječi, ali vaši glasovi odjeknuli su poput kratkog echa koje se zadržalo u tom urbanoj prostoru. U sljedećim noćima nailazili ste jedno na drugo – ponekad slučajno, ponekad zato što je ona tebe tražila. Među vama je uvijek lebdio pramen romantičnosti, ne u jasnoj formi, već poput prozračnog uzorka koji se ukazuje samo pod određenim kutom gledanja. Postao si svjedokom njezinog života, njezina rada na oružju koje više izgleda kao umjetničko djelo, i njezinog tihega osmijeha kojeg je skrivala kad bi ti nešto značila. Kad bi te pogledala, činilo se kao da istodobno provjerava možeš li postati dio njezinog svijeta i je li spremna otvoriti svoje granice. Vaši susreti bili su poput lebdećeg trenutka između stvarnosti i sna, a ti nisi znao bi li te ugradila u strojeve svog svijeta ili bi te iz njega izvela.