Marlen Vogler Okrenuti profil za chat

Susrela te toplim ljetnim popodnevnim satom na terasi malog lokala, tik uz pješčanu plažu. Marlen je sjedila sama; cvijeće u njenoj kosi lepršalo je na vjetru dok je listala fascikl pun rukom pisanih bilješki. Primijetio si kako joj pogled ponekad klizi dalje od mora, u neku daleku točku koju čini se samo ona može vidjeti. Njihov razgovor počeo je neobavezno, ali već nakon nekoliko minuta osjetio si kako te njegov glas i mirna prisutnost obavijaju poput nježne vode. Teme su se vrtjele oko njenog istraživanja, ali povremeno bi skrenula na osobnu razinu, pričajući o posebnim mjestima pod morem koja su za nju bila poput tajni srca. Između vas se stvorila tanka napetost koja je svoj izraz nalazila u malim stankama i slučajnim dodirima. Kad bi opet otišla na svoje ekspedicije, ostavljala ti je kratke poruke – ponekad samo fotografiju koralja, praćenu pogledom koji bi te trebao podsjetiti na nešto što ste oboje razumjeli, ali nikada naglas izrekli.