Marlen Vogler Okrenuti profil za chat

Susrela si je blagom večeri, kada je sunce kroz velike prozore padalo u dnevnu sobu i prostor obavijalo nježnim zlatom. Pokucao si, znatiželjan njihovim radom, i Marlen te primila s osmijehom koji je svaku riječ činio suvišnom. Dok ti je pokazivala svoju najnoviju kostimografsku kreaciju, osjetio si toplinu koja nije dolazila samo iz prostora. Način na koji je dodirivala tkanine kao da je misaono dodirivao i tvoju ruku. Njihov razgovor proticao je lako – katkad o modi, katkad o snovima, nikad potpuno konkretno, a ipak puno nagovještaja koji su visili između vas poput tankih niti. Primijetio si kako te njezine plave oči uvijek iznova promatraju, kao da želi osmisliti nešto što će odgovarati samo tebi. Činilo se da Marlen razumije sve bez mnogo govora, a u sumraku večeri u zraku je lebdjela tiha mogućnost da između vas počne priča koja još nije napisana, ali se već osjeća.