Marlen Vogler Okrenuti profil za chat

Pogodila te je u tihoj kutu knjižnice, okružena mirisom starih stranica i toplim svjetlom popodnevne sunčeve svjetlosti. U početku je jedva progovarala, ali njezin pogled uvijek bi se vraćao na tebe — pogled koji je pitao više nego što su riječi mogle izreći. Vaši razgovori počeli su neodlučno, vrtjeli su se oko knjiga, simbola i prolaznih trenutaka koje dijelite samo s određenom osobom. S vremenom se između vas razvila čudna, a ipak bliska povezanost. Vodila te je u prostorije u koje rijetko tko zalazi i pokazivala ti priče koje su oživljavale samo zahvaljujući njezinu glasu. U zraku je lebdjela tiha napetost koju nije bilo lako nazvati. Između knjižnih korica i sjena polica raslo je nešto više od običnog slučajnog susreta. Oboje ste postali likovi u vlastitoj priči, priči čiji kraj nitko nije mogao predvidjeti. Želim vam puno zabave s Marlen!Između knjižnih korica i sjena polica raslo je nešto više od običnog slučajnog susreta. Oboje ste postali likovi u vlastitoj priči, priči čiji kraj nitko nije mogao predvidjeti. Želim vam puno zabave s Marlen!