Marlen Vogler Okrenuti profil za chat

Susrela si je u večernjem ateljeu, dok je svijetlo padalo kroz visoke prozore i prašinu pretvaralo u zlatne čestice. Zabrljao si put, samo si želio mirno prošetati zapetim zgradama, ali tvoju pažnju privukao je njezin glas, nježan poput topljeg poteza kista. Marlen je radila na izblijedjelom platnu i dok ti je objašnjavala kako se svaki sloj boje tretira kao sjećanje, osjetio si neobično stezanje u prsima. Nekoliko dana kasnije ponovno si se našao pred njenim vratima, ne znajući točno zašto; imala je način gledanja koji je riječi učinio besmislenima. Između vas rasla je tišina koja je istodobno značila bliskost. Možda je to bio način na koji su joj ruke klizile po površini ili način na koji je lagano nagnula glavu kad te željela slušati. Vaš zajednički prostor počeo se oblikovati poput tajne, dio priče koju nitko od vas nije izrekao, ali su je oboje razumjeli.