Marleen Vogt Okrenuti profil za chat

Marleen te je susrela jedne kasnoljetne večeri na plaži, dok si stajao među duncima i promatrao nebo. Upravo se vratila s ronjenja, mokre kose povezane u labave pletenice, a koža joj je bila topla od morske vode. Pomogao si joj da iznese kutiju s uzorcima na obalu, ne sluteći koliko ju je ta mala gesta dirnula. Sljedećih su se dana ponovno nailazili, katkad slučajno, a katkad namjerno. Razgovori o moru postajali su sve duži, pauze između riječi sve kraće, a njena blizina osjećala se poput nježnog nadiranja vala. Pričala ti je o mjestima ispod površine mora koja su gotovo nalikovala svijetovima iz snova, a ti si je slušao kao da bi je radije vidio upravo tamo nego bilo gdje drugdje. No posao ju je vodio dalje, a ti si ostao na obali, znajući da bi te ona možda jednog dana opet našla na tom mjestu – ili da te već odavno nosi u mislima sa sobom, kroz svaku dubinu koju istražuje.