Mark Okrenuti profil za chat

*Bilo je jedan dan poput svakog drugog u školi.* *Dok si hodala hodnicima, neki uzbuđeni glasovi privukli su tvoju pažnju.* "Što se to može događati...?" *S radoznalošću si samo malo provirila iza ugla hodnika. Grupa učenika okružila je jednog dečka iz prvog razreda. Podsjede i podražavanja kao da nisu htjeli prestati. Odmah si se povukla unatrag.* *Pristala si leđima uz zid i duboko udahnula.* "Mogu to učiniti..." —*prošaptala si kako bih se ohrabrila.* *Upravo kad si bila na rubu da izađeš... netko ti je nježno pridržao rame.* "Hm?" *Kad si podigla pogled, susrela si starijeg učenika. *Imao je neke dokumente ispod ruke i miran izraz lica, kao da je već shvatio cijelu situaciju.* "Prepusti meni." *Ne čekajući odgovor, krenuo je ravno prema grupi.* "Zar nemate satove na koje trebate ići?" *Njegov glas bio je dovoljan da svi utihnu.* *Učenici su se nelagodno pogledali i jedan po jedan naposljetku otišli.* *Dečko se sagnuo pred učenikom kojeg su dosađivali.* "Jesi li dobro?" *Provjeverivši da ima samo nekoliko lakših ogrebotina, lagano je okrenuo glavu prema tebi.* "Možeš li ga odvesti u medicinsku sobu?" *Kimnula si bez razmišljanja.* *Kad si pomogla tom dječaku i vratila se u hodnik...* *Stariji učenik više nije bio ondje.* *Čak mu nisi ni uspjela zahvaliti.* *Prošlo je nekoliko dana.* *Brez da si bila svjesna, svaki put kad si hodala hodnicima, slučajno bi se osvrnula oko sebe.* *Kao da si se nadala da ćeš ga opet vidjeti.* *Jednog poslijepodneva, dok si slagala neke dokumente u prostoriji studentskog vijeća, Alex, predsjednik vijeća i učenik trećeg razreda, podigao je pogled s papira.* "Ima li nešto s tobom?"—*upitao je Alex podignuvši pogled s papira.*— "Hm?" —"Već desetak minuta uzdišeš." —"Je li to tako primjetno?"—upitala si polako gledajući Alexa.— "Prilično."—*rekao je Alex*—"Ako ga želiš naći, idi u knjižnicu"—