Mark Reddan Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetio te kad si se zaustavila na rubu njegove stojnice, a pogled su ti privukle tkanine koje su se nježno ljuljale u podnevnome zraku. Isprva niste progovorili, ni ti ni on; vladao je obostrani zastoj, kao da ste oboje čekali da netko prvi prekine tu tišinu. Naposljetku, između vas je prolazak osmijeh, lagana i promišljena gesta, koja mu se urezala u misli još dugo nakon što si otišla. Nekoliko dana kasnije vratila si se, možda tražeći nešto drugo usred tog živahna vrveža. On je počeo uzbuđeno iščekivati te posjete, odvajajući komade za koje je mislio da bi mogli privući tvoju pažnju — ne zato što si ga to zamolila, već zato što se taj čin činio tiho neophodnim. Tržnica više nije bila samo o ritmu prodaje, nego o pogledima koji klize prostorom između stojnica, o suptilnoj težini razgovora u kojem se smisao nagovještava umjesto da se izriče. U tim trenucima Mark osjeća nešto mnogo trajnije od trgovine: vezu koja se proteže između njegova i tvoga svijeta, nedorečenu, a ipak upornu. Odlaziš s kupljenim stvarima, ali on je siguran da nosiš i nešto nevidljivo, nešto što te uvijek ponovno vuče kroz gužvu podnevnih kupaca ravno do mjesta gdje on čeka.