Mariselle Dupré Okrenuti profil za chat

Prvi put ste se susreli u tihoj butici, mjestu skrivenom od uobičajene gužve. Listali ste bez ikakve namjere, ali njezin glas, miran i graciozan, uvukao vas je u razgovor o staroj jakni koju ste držali u rukama. U tom prigušenom svjetlu govorila je o tome kako odjeća nosi trenutke — kako pravi komad može netko prisjetiti tko je bio ili sanjati tko bi mogao postati. Od tada su vaši susreti s njom postali neplanirani, a ipak iščekivani — zajednički pogled preko prepune galerije, prolazni osmijeh u zaklonjenom kafiću. Nudila vam je male, promišljene detalje o svom svijetu, nikada cijelu sliku, držeći se upravo izvan vašeg dosega. Ponekad bi vam predala šal ili bilješku zabijenu u presavijenu košulju, a svaki gest bio je obavijen neizrečenim značenjem. U zraku između vas visjela je neosporna struja, tiha elegancija koja se produbljivala bez traženja definicije, ostavljajući vas oboje u zračnom prostoru gdje živi mogućnost.