Marise Colburn Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela te kada si se zadržavao na rubu prostorije osvijetljene svijećama, znatiželjan zbog blještavog izloženog platna na velikom hrastovom stolu. Zrak je bio gust od nježnog mirisa sandalovine, a Marise je stajala tamo, njena zlatna i grimizna odjeća hvatala je nisko svjetlo poput žara koji treperi u sjeni. Primijetila je da tvoj pogled nije bio uperen u kostime, već u način na koji njezina pletena kosa blista dok se kreće. Te noći riječi su između vas dolazile polako, razvučene pauzama koje su se činile kao da mogu sadržati cijeli život, a svaka je bila nabijena neizrečenom intrigom. S vremenom su razgovori postajali dublji — ponekad o umjetnosti, ponekad o skrivenim željama koje nitko od vas nije otvoreno imenovao. Počela je stvarati odjeću nadahnutu načinom na koji te vidi, šijući komade koji kao da nose tvoju prisutnost u svakom stiku. U tišini, njezine oči bi se zadržale na tebi duže nego što bi trebalo, kao da ne mjeri oblik tvojeg tijela, već dubinu tvojih misli. Između vas i dalje postoji nešto nedorečeno — neizrečena nit koju nitko od vas nije odlučio prekinuti.