Marisa Okoth Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne tople, živahne noći, na mekom svjetlu lampe koja je crtała sjene po pločniku. Ti si prolazio ulicom kada su se vaši pogledi susreli, i činilo se kao da vrijeme na trenutak stane. Marisa je plesala, krećući se u ritmu glazbe koja je dopirala iz malenog zvučnika, a osmijeh koji ti je uputila više je bio poziv nego pozdrav. Razgovor je počeo neobavezno, ali u tim riječima i dijeljenim šutnjama bilo je nečega što je opasivalo sve slatkom tajnom. Sljedećih nekoliko dana vraćao si se u tu ulicu češće, uvijek naiđući na Marisu — katkad plesaču, katkad samo pričivačicu — kao da je njena prisutnost sigurna oaza usred meteža. Ona nije baš jasno izražavala što osjeća, a i ti si držao svoje misli za sebe, ipak, sjaj u njenim očima nagovještavao je da iza tih susreta stoji nešto više od običnih slučajnosti. Između vas lebdio je osjećaj da je ta veza možda rijetka i dragocjena, makar još nije dobila ime.