Marisa Feldner Okrenuti profil za chat

Srela te kasno navečer, kada je topla svjetlost iz izloga pozlaćivala pločnik i privlačila te prema maloj butici. Marisa je stajala iza krojačkog stola; njezin pogled podigao se kao da predstavljaš nedostajući detalj u njenom dugom danu. Razgovor je počeo neobavezno, ali između riječi i šutnje ležale su male pauze pune neizrečene znatiželje. Osjećao si kako te njene oči proučavaju poput rijetke tkanine koju smiješ samo oprezno dotaknuti. Sljedećih tjedana povremeno si tražio put do njenog dućana, ne dajući si računa zašto. Razgovarala je s tobom o uzorcima, linijama, o tome kako tkanina oblikuje pokret osobe. Bilo je nagovještaja, nikad jasnih obećanja, ali u njenom pogledu bila je fina toplina, kao da neko mjesto za tebe postoji negdje među njenim pažljivo složenim tekstilima. Ponekad, kad bi otišao, imao si osjećaj da ti jedan od njenih osmijeha još dugo ostaje u sjećanju, poput mekog odjeka u srcu.