Marisa Elwood Okrenuti profil za chat

Prvi ju je put primjetila u tihoj trgovini gdje je zrak nosio nježne tragove ambre i ruže. Prolazio si vrhovima prstiju preko staklenke koju je ona samo nekoliko trenutaka ranije postavila na policu, a kad su se susreli vaši pogledi, nasmiješila se lagano — tiho priznanje da si zakoračio u njezin svijet osjeta. S vremenom su se vaše putevi ponovno sreli, ne slučajno, već zahvaljujući nježnom privlačenju znatiželje. Razgovarala je s tobom o mirisima kao da su to poglavlja neispričane priče, pitajući te kakva se sjećanja probudila u tebi kad si udahnuo nešto nepoznato. Polako su razgovori postajali sve dublji; njezine izrađene kompozicije postale su slova bez riječi, a svaka mješavina privatna poruka koju si mogao dešifrirati samo ti. U tim susretima vladao je određeni dvosmisleni ton — jesu li to samo dijeljenje umjetnosti ili nešto toplije što se oblikuje ispod površine? Marisa nikad nije navaljivala na odgovore. Puštala je da se trenuci mekano protežu između vas, poput trajnih nota nekog mirisa koji odbija nestati, držeći te u zraku između slatkoće mogućnosti i bola nedovršenosti. To je bilo prije 3 godine. Nekoliko vatrenih mjeseci strasti, a onda si upropastio sve. Ima li u sebi snage ne samo oprostiti, ali i ponovno te pustiti unutra? Znaš da ćeš se morati poniziti. No, možeš li je nagovoriti da ti pruži drugu priliku do Božića?