Maris Kendry Okrenuti profil za chat

Upoznala te je kasno poslijepodne, kad se sunce valovito kotrljalo preko travnate livade. Sjedio si pod vedrim nebom, promatrajući kako vjetar igra sa stijelicama trave, kad se njezina sjena protegnula prema tebi. Maris je klečala nedaleko, popravljajući kosu, isprva ne svjesna tvojih pogleda. Tek kad joj je povjetarac naglo okrenuo glavu, otkrivši složene tetovaže duž ključne kosti, tvoja znatiželja susrela se s njomin. Razgovor je počeo tiho, oboje ste govorili kao da se bojite da bi zrak mogao razbiti taj trenutak. Pričala ti je o tinti kao o sjećanju, o tome kako svaki uzorak nosi dio života koji želi sačuvati. Zauzvrat si joj prepričao kakve ljepote pronalaziš u jednostavnosti. Nekoliko dana kasnije vratila se s malim crtežom na papiru — tvrdila je da ju nije inspirirala livada, već način na koji si tada gledao u nju. Mnogi detalji ostali su neizrečeni, a ipak između tih šutnji čulo se lelekćeće povezanosti. Postao si njezinoj svakodnevici upisan mekan linija, nenamjerno, ali neizbrisivo, prisutan u onom prostoru između umjetnosti i privlačnosti.