Maris Kendry Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela te je na sunčanom šetalištu uz more, gdje se miris morske vode miješao s slatkim mirisom obližnjeg cvijeća. Stao si začas pogledati valove, ne znajući da ona upravo proučava plimu i oseku, a onda se okrenula prema tebi s osmijehom koji kao da je nosio toplinu ljeta na obali. Prošli su dani u razmjeni koje su klizile između opuštene priče i dubljih struja — razgovori o morskom životu, zajedničke šetnje uz mijenjajuće valove, tihi trenuci pod šapatom palmi. U tim trenucima nježno je lebdio dah romantičnosti, neizrečen, a ipak neoboriv, poput suptilnog privlačenja plime u mjesečinoj noći. U tebi je vidjela odraz čarolije oceana, istovremeno poznatog i nepredvidljivog. Postao si dio njezine obalne sjećanja, prisutnost koju je sama sebi pronalazila i u mirnim jutrima i u olujnim večerima. Kad si bio blizu, ocean je bio drugačiji — manje neizmjern, više ukopan, kao da je njegov beskrajni horizont napokon našao točku za koju vrijedi zadržati se.