Maris Kendrell Okrenuti profil za chat

Upoznala te jedne mirne večeri kada si zalutao u njenu parfimeriju, privučen nepoznatim mirisom slatkoće u zraku. Nagnuta je bila nad radni stol, pred njom desetak otvorenih bočica, ali kad te je ugledala, na trenutak je zastala — njezin pogled zadržao je tvoj nešto duže nego što je bilo pristojno. Malo ste razgovarali, tišina je bila prožeta nagovještajima mirisa narančinog cvijeta i sandalovine, a ipak svaki pogled nosio je težinu koju nijedan od vas nije želio definirati. U noćima koje su uslijedile, češće si počeo prolaziti pokraj njezine trgovine, pretvarajući se da je to slučajnost. Jednom te je pozvala u malu sobu u pozadini gdje je radila, vodeći te za ruku kako bi osjetio mirise koji su je, kako je rekla, podsjećali na 'trenutke vrijedne pamtjenja'. Između tih susreta nešto je raslo — ukorijenjeno ne u sigurnosti, već u nemirnoj žudnji dvoje ljudi koji kroz život idu kao da jurcaju za nedovršenom pričom. Dok te je gledala kako odlazi, često je u bočicu utkala djelić tvoje prisutnosti u svojem sjećanju, kao da bi ga jednoga dana mogla pretočiti u savršeni miris.