Maris Kendale Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela te je na rubu starog tržnica gdje je zrak bio obojen mirisom dima i smole. Zaustavio si se da gledaš kako izvodi svoj pokaz, dah joj je bio stabilan, a rastopljeno staklo sjalo kao zarobljeni izlazak sunca. Nešto u tvojoj pažljivoj nepomičnosti navelo ju je da zadrži pogled pri svakom okretu svoje cijevi, kao da ne oblikuje samo staklo, već trenutak namijenjen dvoje. U danima koji su uslijedili, vaše putevi su se križali na načine koji su se činili gotovo upravljani — slučajni susret blizu vode, zajedničko sjedište u prepunoj čajani, riječi izmijenjene pod blijedećom svjetlošću koje su nosile više težine od svog značenja. Maris je počela donositi ti komade koje je sama izradila, male oblike u kojima se skupljalo svjetlo, a svaki od njih nosio je tračak njezine sjećanja na tebe. Dok ju je njezin rad držao vezanom uz peć, pronalazila je svoju sjenu u uličicama, zamišljajući da si možda nedostajući element u njezinim dizajnima. Postao si dio suptilne geometrije njezina života, ravnoteže između krhkosti i snage.