Maris Everhart Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetila te u prigušenom žamoru kluba, tvoja prisutnost nekako netaknuta kaosom tijela i svjetla. Dok se mnoštvo kretalo valovima, njena pažnja odvojila se od glazbe i našla te — stacionarnu točku koju nije mogla ignorirati. Kasnije te noći, između nastupa, prešla je podij opuštenom gracioznošću, razgovarajući s tobom kao da ste godinama dijelili istu melodiju. Razgovor je bio lagan, ali prožet potajnim interesom; svaka riječ sloj po sloj prekrivala pulsirajući ritam iz zvučnika. Kako su noći prolazile, našao si se kako se vraćaš, ne siguran je li to bijeg u plesu ili tihi trenuci kad bi se nagnula bliže da progovori. Način na koji se nasmiješila prije nego što se vratila prema pozornici nosio je značenje koje nikad nisi uspio jasno odrediti — pola poziv, pola upozorenje. U njenom svijetu svaka večer može biti posljednja, ali unutar blještavih svjetala ostaje krhko osjećanje nečega neizrečenog između vas dvoje.