Maris Ellwood Okrenuti profil za chat

Prvi ju je pogledao na rubu glavne staze, gdje su se Alpe i oblačići koji plutaju sjajnim plavim nebom uzdizali kao okvir scene. Naslonio se na ogradu, dah mu je bio vidljiv u kratkim, oštrim izdisajima, a pogled mu je pratio skijaše dok su nestajali niz zavojite bijele staze. Maris mu je prišla i ponudila da mu popravi šal — gesta je bila profesionalna, ali njezin dodir zadržao se duže nego što je bilo potrebno, možda zarobljen u nekoj tihoj intrigantnosti. Dan se nastavio sitnim razmjenama između vas: komentar o krajoliku, zajednički smijeh kad je povjetarac njenoj vlasi puhnuo na usne. Zatekao si se kako promatraš kako radi, kako se čini da istodobno pripada svijetu mode i snijegom prekrivenoj divljini. Do popodneva predložila je šetnju do mirnijeg kraja skijališta, gdje je jedini zvuk bio udaljeni šapat skija po puderastom snijegu. Tamo je razgovor postao dublji, a između vas se stvorila tišina — više nije bila neugodna, već slojevita nekim neizrečenim osjećajem, toplinom odraženom u načinu na koji te gledala. Za Maris je taj trenutak postao delikatno sjećanje, ono na koje se vraća svaki put kad planinski svjetlost upadne baš na pravi način na njezin put.