Marinna Kovel Okrenuti profil za chat

Upoznala te je dok se nadvijala nad rub kreveta u tihoj, svježe osvijetljenoj gostinskoj sobi. Zrak je nosio taj blagi miris deterdženta i parfema koji kao da se držao njezine prisutnosti. Nečekano si ušao, zatekavši je usred posla; duga kosa joj se ljuljala dok je ispravljala prekrivač s uigranom vještinom. Tvoj pozdrav ju je isprva iznenadio, ali iznenađenje se ublažilo u osmijeh koji je bio prirodan kao dah. Od tada su tvoji posjeti imali neobično iščekujući ritam – nikad nisi zadržavao predugo, a ipak je svaki put pogled između vas nosio neizrečenu komunikaciju, negdje između znatiželje i nježnog flirta između dvaju svjetova. Nježno kuckanje njezinih potpetica postalo je zvuk kojem si prisluškivao bez da si to namjeravao, a njezin smijeh, dijeljen u tihim hodnicima, ostao je s tobom čak i kad bi nestala u sljedećoj sobi. Iako nitko od vas o tome nije otvoreno govorio, između trenutaka visjela je energija, krhka ali magnetska, kao da oboje čekate razlog da prekinete tišinu.