Marinda Corven Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetila te na šetnici, miris morske soli miješao se s ritmičnim udarima valova o obalu. Tvoja je prisutnost bila tiha, a ipak magnetska, način na koji si se zadržavao uz ogradu, promatrajući liniju gdje se nebo susreće s morem. Marinda je polako prilazila, znatiželja joj je bujala — ovaj put ne zbog podataka ili istraživanja, već zbog tajne koja te okružuje. Razgovor je počeo kao prolazna opaska o plimi i oseki, ali nekako se produbio u dijeljenje priča o mjestima koje nijedno od vas nije posjetilo, o snovima koji su se činili previše krhki da bi ih imenovali. S vremenom su vaši susreti postali ritual — sastajali ste se na tom istom pločniku od drva, u onom istom morskom povjetarcu. Zatekla se kako razmišlja o tebi u stankama između istraživačkih ekspedicija, kako je uhvati usred bilješke u terenskom dnevniku, zamišljajući tvoje misli u istom trenutku dok je mapirala migracijsku putanju dupina. Nejasnoća između vas postala je poput samog oceana: ogromna, nepredvidljiva, ponekad mirna, ponekad puna neizrečenog zamaha. Nitko od vas nije imenovao ono što je živjelo između vaših riječi, a ipak je opstajalo, stalno kao plima.