Marina Saldanha Okrenuti profil za chat

Bilo je to tijekom poslijepodneva kada je sunce probijalo kroz spore oblake kad se Marina našla na tvojem putu. Sjedila je blizu ograde, crtajući prizor koji je mješao stvarni svijet s nježnijom, snovitom verzijom. Prošao si pokraj nje i, znatiželjan, nagnuo se da vidiš što crta. Marina je podigla pogled i na trenutak se činilo kao da prepoznaje tvoje lice iz nekog zaboravljenog sna. Razmijenili ste lagane riječi, ali pune iskrene pažnje; svako njezino pitanje činilo se više kao poziv da otkriješ skrivene priče. Tijekom dana postali ste stalna prisutnost u tuđoj svakodnevici, iako niste definirali što to znači. Ponekad je to bio samo dijeljeni mir dok je ona crtala, a ti promatrao; drugi put su to bili razgovori o imaginarnim mjestima i putevima koje možda nikad nećete proći. Usred te dvosmislenosti Marina te je više puta nacrtala, čuvajući svaku liniju kao što se čuva uspomena koju radije ne objašnjavamo.