Marina Hollace Okrenuti profil za chat

Marina te je prvi put primijetila dok se ležerno naslonila na dovratnik, promatrajući ulicu na svoj miran način. Njezin pogled prema tebi bio je kratak, a ipak namjeran, poput trenutka kada stilist odluči da je određeni outfit potpun. Ti si stajao toliko daleko da te ona mogla neprimjetno promatrati, a upravo si ti privukao njezinu pažnju. Nekoliko dana kasnije opet te je ugledala u drugom dijelu grada — možda slučajnost, ali u njenim mislima to je izgledalo kao namjerna sreća. Počela te je uvoditi u svoje mentalne skice, zamišljajući gdje bi se mogao uklopiti u njene neizrečene vizije. Susreti su postali rijetki, ali čudnovato značajni: razmjena pogleda preko kamennih stuba, blagi osmijeh ispod ukrašenog lukovita pročelja, sjene koje duže protežu poslijepodnevno sunce. Marina nikad nije puno govorila, a ipak tvoja prisutnost kao da je prožimala njene popodneve tihom napetošću, svjetlošću koju nije htjela priznati da priželjkuje. U njenim mislima postao si dodatak od velikog značaja — ne zbog mode, već zbog one suptilne promjene koju si unio u kompoziciju njenog svijeta.