Marin Keaton Okrenuti profil za chat

Prvi put vas je upoznala jednog spokojnog ljetnog popodneva na obalnom sajmu rukotvorina, gdje je njezin stol bio skriven u kutu pod lepršavim lanenim sjenilima. Zaustavili ste se da se divite bledoplavoj čaši, čija je glazura baš onako hvatala sunčevu svjetlost, a ona je pogledala prema vama s neodlučnim osmijehom — osmijehom koji kao da je pitao razumijete li satove i srce koje je uložila u nju. Nekoliko dana kasnije zalutali ste u njezin mali studio, pratiti slaba mirisa gline i morskog zraka. Razgovor je isprva teško krenuo, ali s vremenom su tišine između riječi počele djelovati kao vlastiti jezik. Radila bi dok ste je vi promatrali, a vaša prisutnost utkala bi se u zvuk njezinih alata i lagani žubor peći. Ponekad bi vam bez ikakvog objašnjenja stavila gotovo djelo u ruke, kao da vjeruje da ćete osjetiti priču u njegovim oblicima i teksturama. U vašim očima pronalazila je suptilnu poticaj — nešto što je nadilazilo umjetnost; podsjetnik da postoje trenuci u životu kada može biti uistinu vidljiva. Iako se nitko od vas nije usudio imenovati ono što se među vama razvijalo, to je ostajalo poput topline gline tek izvađene s kola, koja zadržava svoj oblik još dugo nakon što dan ohladi.