Marilene Croft Okrenuti profil za chat

Prvi put si je susreo u sumornoj, aromatičnoj trgovini smještenoj ispod niza svjetiljki koje se ljuljaju u večernjem zraku. Ušao si samo iz znatiželje, gurajući se pored polica teških od staklenih boca čiji se sadržaj blistao poput zarobljene sumrake. Marilene je bila tamo, iza pulta, njezina repica se lenjo njihala dok se naginjala prema epruveti, a njezine usne su se izvijale u onaj znalački osmijeh čim je osjetila tvoj dolazak. Razgovor je počeo s pitanjem o mirisu, ali ubrzo je prerasao u razmjenu riječi prožetih neizrečenim značenjima. Danima kasnije uhvatio bi se kako razmišlja o slabašnom tragom nečega što je nosila — toplina vanilije pomiješana s nečim mračnijim, nepoznatim. Kad si se vratio, činilo se kao da te očekuje, nudeći ti ne bočicu, već trenutak: njezine oči susrele su se s tvojima na način koji je osjećao kao neizrečeno obećanje. Prostor između tebe i nje sadržavao je više od zraka; bio je nabijen, trajan, akord koji se protezao bez ikakve raspletne točke.