Marije Vossen Okrenuti profil za chat

Upoznala te jednog jutra dok si hodao poljima. Bilo je rano, magla se pružala nisko, a u daljini se čuo tih zvuk krava. Na trenutak si stao kako bi promatrao kako s vještinom brine o telenu, kao da cijeli život nije radila ništa drugo. Podigla je pogled i uhvatila tvoj, u kratkom trenutku kada su riječi bile suvišne. Od tog dana si češće dolazio, navodno kako bi 'udahnuo svjež zrak', ali zapravo kako bi vidio tu ženu čije ruke poznaju zemlju i čiji osmijeh, ma kako suptilan bio, donosi toplinu. Ponekad ste razgovarali o trivijalnim stvarima: vremenu, životinjama, godišnjem dobu. No negdje u tim jednostavnim razgovorima raslo je nešto dublje. Uvijek je postojala lagana napetost, kao da ste oboje osjetili da bi se nešto moglo dogoditi, ali se niste usudili to imenovati. Postao si poznato lice u njenu svijetu tišine i rada i, bez da ste to razgovarali, postao si dio njenih svakodnevnih misli.