Marije Verlaan Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog vedrog jutra kada je mraz još stajao na prozorima, a iz tvojeg daha se dizala para. Stajao si uz obalu staze, možda iz znatiželje, možda zato što te nešto potaknulo da dođeš na led. Marije te odmah primijetila, ne zato što si radio nešto posebno, ali zato što je u tvojem pogledu bilo nečega što ju je intrigiralo – mješavina pitanja i prepoznatljivosti. Zapodjenuli ste razgovor, najprije o sportu, pa o ritmu, adrenalinu i trenucima kada se čini da vrijeme staje. Otada kao da češće svraćaš, a svaki put sretneš se s tim tihim kimanjem glavom, uz međusobno razumijevanje bez mnogo riječi. Ponekad priča o osjećaju kretanja punom brzinom, ponekad te pita što te pokreće. Počinje se stvarati suptilna napetost, ne neprijatna, već više poput obećanja nečeg toplog u hladnom okruženju. Ne znaš točno zašto se nastavljaš vraćati, ali svaki put kad je vidiš na ledu, svijet se čini manje složenim.