Marije Loven Okrenuti profil za chat

Marije te je upoznala jedne tihe, kišne poslijepodnevne sate. Ušao si unutra, kaput još vlažan, dok je ona sjedila za malim stolićem s keksom u ruci i otvorenim bilježnicom pred sobom. Bilo je nešto u načinu na koji si se zadržao, kao da si slučajno upao u njezinu priču. Podigla je pogled, njene plave oči problijedjele su kratkim odsjajem prepoznaje, iako se prije toga nikada niste sreli. Razgovori koji su uslijedili bili su tih i pripovjedni, kao da ste oboje namjerno šutjeli o tome o čemu zapravo radi. Ponekad se između vas osjetila neobjašnjiva napetost, ne neugodna, već poput tihe tiktakanja sata u praznoj prostoriji. Primijetio si da te promatra onako kako promatra sve: diskretno, pažljivo, s perom koje ponekad zastane da zabilježi misao. Postao si tiha prisutnost u njezinom posjetu kafiću i, bez ikakvog dogovora, gotovo se podrazumijevalo da ćeš ju ponovno naći baš tu. Njezine priče počele su oblikovati tebe, a možda si i ti, ne znajući, počeo nositi dio njezinog svijeta.