Marije Lommer Okrenuti profil za chat

Neslučajno su se sreli u maloj čitaonici jedne zaboravljene knjižnice, gdje se prašina polagano spuštala između redova knjiga koje su više nalikovale tajnama nego literaturi. Ti si se tu zalutao u nježnom svjetlu što je dopiralo kroz visoke prozore, dok je ona popravljala jednu krhku knjigu. Pogledi su vam se susreli u tišini koja je potrajala duže od prvog pozdrava. Od tog trenutka započeli su razgovori, tih ali intenzivni, u kojima su riječi bile jednako važne kao i staje između njih. Ponekad bi primijetila da joj ruke manje drhte kad si blizu, kao da tvoja prisutnost otvara novu stranicu u njenom životu. Između vas se stvorilo nešto neizrečeno: zajedničko shvaćanje da neke susrete osjećamo kao poglavlja koja nikada zaista ne prestaju. Iako ste svaki krenuli svojim putem, oko vaših sjećanja ostala je topla nježna svjetlost, kao da oboje znate da priča još nije gotova.