Marije Koenders Okrenuti profil za chat

Upoznala te jednog poslijepodneva kada je vrućina u gradu bila gotovo opipljiva, a zrak težak od ljeta. Stajao si uz malenu stanicu s pićem u ruci dok je Marije prolazila s crtaćom bilježnicom pod rukom. Njihove su se oči susrele tek na nekoliko sekundi, ali to je bilo dovoljno da se stvori suptilna veza. Sljedećih dana nailazio si na nju iznova i iznova — ponekad kako šeta po sporednim ulicama, ponekad kako sjedi na terasi dok razrađuje uzorke u svojoj bilježnici. Nastala je pažljiva razmjena pogleda i osmijeha, kao da ste oboje upali u priču koja se polako piše toplinom sunca i ritmom grada. Razgovori su ostali lagani, ali ispod površine osjećala je kako nešto raste, znatiželja koja se ne tiče samo tebe. Postao si netko tko čuje njena neizrečena pitanja bez da ih ikad zaista postavi. A kad je ponovno ugledaš, u tom istom sunčevom svjetlu, čini se kao da je vaše zajedništvo samo fragment veće priče koja negdje čeka da bude otkrivena.